https://www.radio-banovina.hr/k-9-timovi-ekipa-na-koju-uvijek-mozete-racunati/

Povodom blagdana Svih Svetih i Dušnog dana, mala delegacija u sastavu Dubravko Delić, Mario Frketić i Ivica Vukelja, ispred Društva prijatelja hrvatskih ovčara Karlovac i Zaklade HO CPC Karlovc, obišla je posljednje počivalište zakladnika Josipa Vukovića u Skakavcu, te je položila cvijeće i zapalila svijeće. Ujedno smo se prisjetili i prerano preminulih članova Društva, Stjepana Lukačića i Josipa Vidakovića te smo ispod centralnog križa i za njih zapalili svijeće.

POSLJEDNJI POZDRAV

– JOSIP VIDAKOVIĆ /CIKI/ -

11.3.1954. /Donji Andrijevci/ – 05.10.2020. /Karlovac/

Tužna srca javljamo svim ljubiteljima hrvatskih ovčara, kinolozima, prijateljima i znancima da nas je danas, iznenada, napustio naš istaknuti član, zaljubljenik u hrvatske ovčare, član Izvršnog odbora Društva prijatelja hrvatskih ovčara Karlovac, domoljub i veliki prijatelj, Josip Vidaković - Ciki.

Josip je rođen u Donjim Andrijevcima te je kao dijete došao u svoj Karlovac ali je uvijek s ponosom isticao da je slavonac, čime se ponosio, a očito je ta slavonska poveznica bila ključna u ljubavi prema hrvatskim ovčarima. Josip je bio hrvatski branitelj, pripadnik 13. DP Karlovac, 110 brigade, član DVD-a Karlovac i član K9 tima potražnih pasa DVD-a Karlovac, član HKS-a, i mnogih drugih udruga. S ponosom se prisjećamo da je svojim trudom i zalaganjem dao veliki doprinos u zaštiti i promociji pasmine hrvatski ovčar te je sa svojim psom Paxom u Varšavi osvojio titulu svjetskog prvaka u razredu mladih, te niz drugih prestižnih titula na međunarodnim, nacionalnim i specijalnim izložbama hrvatskih ovčara.

Ispred Društva prijatelja hrvatskih ovčara Karlovac i Zaklade HO CPC, svoj obitelji, rodbini i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.

Sahrana će biti u četvrtak u 17.30 na mjesnom groblju na Švarči a sveta misa će se održati u crkvi sv. Franje Ksaverskog nakon sahrane.

             U ove dane ponosa i slave, kada obilježavamo Dan pobjede i 25. godišnjicu „Oluje“, vrijedno se podsjetiti divnih ljudi i dirljivih priča, koji su i u najteže dane Domovinskog rata i dalje vodili brigu o našem hrvatskom blagu.

             Kako je pokojni Joža Vuković, i bez Baze Pedigrea Hrvatskih Ovčara i bez interneta, samo sa bilježnicom ispod ruke, svojom bubom i biciklom, znao za gotovo sve jedinke hrvatskih ovčara na našem području tako je o istima i vodio brigu. Obzirom da je bilo dosta pasa bez rodovnica, on je brižno vodio svoju evidenciju i znao je povijest svakog psa te je pazio da ne bi došlo do parenja u srodstvu i znao je koje će jedinke dati najbolje potomstvo.

            Ispunjenjem sna da i sam nabavim hrvatskog ovčara, želja mi se ostvarila na samom početku 1990-ih kada mi je iz Osijeka došao Laki, vrlo kvalitetan parnjak, koji nije bio u srodstvu sa karlovačkom linijom, a to je Joži olakšalo "posao" pa je redovito mojem Lakiju dovodio ženke na parenje. Jedna od mnogih bila je i Zina gospodina Branimira Šegavića, čiju je dirljivu priču perom i foto aparatom zabilježio D. Fajt, i koju u cijelosti prenosim;

„Hrvatski ovčar

KARLOVAC – Da se mogu na prvoj crti bojišnice uzgajati i vrijedne pasmine pasa, govori Branimir Šegavić iz Mostanja, vlasnik kuje Zine, pasmine hrvatski ovčar. Ta autohtona pasmina odlikuje se velikom privrženošću čovjeku, pogotovo djeci. Na ovom području obitava već 400 godina. Pradomovina joj je Slavonija, odakle se proširila prema srednjoj Europi.

Kupio ju je njegov sin Bruno, hrvatski branitelj, s kojim je išla od bojišnice do bojišnice, i nisu se razdvajali do posljednjega dana.

Zanimljivo je da je Bruno netom prije pogibije rekao: „Ako svi Hrvati izginu, barem će ostati hrvatski ovčar“.

 Obitelj Šegavić čuva uspomenu na sina i s golemom se ljubavi brine o Zini njezinih šest malih ovčara.“